Zašto smo navikli kucati u drvo 3 puta

Kucamo u drvo kad god izgovorimo nešto lijepo pohvalimo nečije zdravlje, izgled, uspjeh ili sreću, kao da tim postupkom želimo sve navedeno “zaštititi” od uroka, odnosno da ne krene nizbrdo. I da podsjetimo, kuca se obično tri puta, jer se oduvijek vjerovalo da upravo ta trostruka radnja odvraća nesreću.

A obično se to kuckanje odnosi na najbliži drveni predmet i uglavnom su to drveni sto i/ili vrata, odnosno štokovi. Ovaj jednostavni gest postao je dio našeg ponašanja, ali njegovo porijeklo i značenje sežu mnogo dublje.

Etnolozi objašnjavaju da je kucanje u drvo staro vjerovanje, rašireno u raznim kulturama širom svijeta. Nekada se vjerovalo da drveće posjeduje duhove zaštitnike ili božansku energiju. Kucanjem bi se prizivala njihova zaštita ili otjerala zla sreća. Slična praksa postojala je i u antičkoj Grčkoj i među starim Keltima, gd‌je se smatralo da drvo čuva tajne i pruža sigurnost.

Faktički, ta se navika proteže vjekovima, a i danas se zadržala kao svojevrstan mini obred kojem je većina ljudi podložna, a da i ne znaju konkretan razlog, osim što žele da time “zaštite” nečiji uspjeh.

U osnovi, vjerska učenja, posebno islamska, naglašavaju da nema sile, zaštite ni moći osim kod Boga – gospodara svjetova. Kada čovjek vjeruje da ga kucanje u drvo može zaštititi od zla, nesreće ili malera, to se smatra oblikom oslanjanja na nešto što nema moć – što može biti vid malog širka (vezivanja za nešto mimo Boga), iako najčešće nesvjesnog.

S druge strane, psiholozi objašnjavaju da ovakvi rituali imaju moć smanjivanja anksioznosti. Kada izgovorimo nešto pozitivno poput “Zdrav sam” ili “Sve ide dobro”, dio nas se boji da će to izazvati neki peh. Kucanje u drvo tada d‌jeluje kao mali ventil sigurnosti, način da ublažimo strah od nepredviđenog.

Generacijsko naslijeđe

Socijalni antropolozi naglašavaju da je ovaj gest važan element zajedničkog identiteta. U društvima gd‌je se tradicija snažno njeguje, rituali poput ovog služe kao podsjetnik na naslijeđe koje povezuje generacije. Upravo zbog toga “kucanje u drvo” opstaje i u savremenom dobu, čak i među mladima.

Ipak, nauka nema potvrdu da ovakve geste imaju ikakav poseban uticaj. Ipak, stručnjaci često ističu da simbolična vrijednost rituala može biti važna ako nas smiruje, daje osjećaj kontrole ili nas povezuje s drugima, prenosi Faktor.