Vladeta Jerotić o ljubavi prema djeci, otkrio da li se prvo i drugo dijete podjednako vole

Njegova najpoznatija misao o ljubavi prema djeci za mnoge je bila šokantna: „Kad roditelj ima dvoje djece, kune se da ih podjednako voli ali to jednostavno ne postoji“.

Dok većina roditelja osjeća grižu savjesti zbog ovakvih riječi, istina je zapravo mnogo dublja, ljekovitija i oslobađajuća od onoga što na prvi pogled djeluje kao „izdaja“ roditeljske uloge.

Zašto je Vladeta Jerotić rušio mit o jednakoj ljubavi?

Roditeljska ljubav nikada nije „matematika“ – ona nikada nije ravnomjerna jer svako dijete dolazi sa svojom jedinstvenom energijom, temperamentom i potrebama.

Prirodno je da se majka ili otac dublje i brže povežu sa detetom koje im je po nečemu slično, bilo po izgledu, karakteru ili načinu na koji gleda na svijet.

To, međutim, nikako ne znači da je drugo dijete manje voljeno. To samo znači da je emocionalna nit sa svakim od njih ispletena na drugačiji način, što je i Jerotić često isticao u svojim radovima.

Favoritizam u porodici postoji mnogo češće nego što smo spremni da priznamo, a ono što je najopasnije jeste što je on često potpuno nesvjestan.

Roditelji ne vole po nekom „školskom“ pravilu, već po osećaju koji im dolazi iz dubine duše. Iskrenost u domu počinje upravo onog trenutka kada sebi priznamo te sitne nijanse.

I zapamtite – djeca te nijanse savršeno osjećaju i bez ijedne izgovorene riječi.

Šta je tačno govorio Vladeta Jerotić o roditeljstvu

Jerotić je smatrao da je roditeljstvo proces, a ne ispit savršenstva. Riječ je o stalnom učenju, prilagođavanju i suočavanju sa sopstvenim emocijama, ponekad i sa sopstvenim demonima.

Ne morate da se borite za matematičku ravnotežu koja je nemoguća. Važno je da svakom djetetu pružite ono što traži njegova duša, čak i kada ta ljubav izgleda potpuno drugačije od djeteta do djeteta.

Prava ljubav se ne mjeri količinom, već prisustvom, pažnjom i razumijevanjem.

Da li roditelj zaista može da voli oba djeteta isto?

Ne može, i to je u redu. Roditeljska ljubav je duboka i neupitna, ali nije simetrična niti mjerljiva kantarom. Kako je govorio Vladeta Jerotić, mi nismo isti u različitim periodima života, pa ne možemo ni svako dijete voljeti na isti kalup.

Istina koja oslobađa, a ne ranjava

Prihvatanje da niko ne voli svu decu podjednako nije poraz. To je početak zdravog razuma pod istim krovom. Kada se gušite u krivici jer prema jednom djetetu osjećate neobjašnjivu bliskost, a prema drugom napor, samo zidate barijere koje mališani osjećaju i te kako jasno.

Djeca ne traže preciznu vagu, već da budu viđena onakva kakva jesu. Mudrost Vladete Jerotića nas podsjeća na suštinu: biti istinski prisutan i vidjeti dijete onakvo kakvo jeste – važnije je od bilo kakvog mjerenja ljubavi.

Nekom djetetu prilazite kroz dug razgovor uveče

Drugom kroz jasno pravilo i strogu granicu

Trećem kroz tihi zagrljaj bez ijedne riječi

Pravednost u porodici ne znači da su svi dobili isto. Znači da je svako dobio ono što mu je u tom trenutku spasilo dušu, prenosi Krstarica.