Djetinjci su prvi od tri velika porodična praznika koji prethode Božiću i obilježavaju se treće nedjelje prije najradosnijeg hrišćanskog praznika.
Za njima dolaze Materice i Oci, a zajedno čine jedinstven ciklus posvećen porodici, povezanosti i međusobnom poštovanju. Djetinjci su, po svojoj suštini, praznik radosti i igre, dan kada su djeca u centru pažnje, ali i dan koji nosi jasne poruke o ljubavi, brizi i granicama.
Najpoznatiji običaj vezan za Djetinjce jeste simbolično vezivanje djece. Roditelji, ali i drugi članovi porodice, tog jutra “vezuju” djecu, najčešće kanapom ili kaišem, a djeca se potom “otkupljuju” sitnim poklonima poput jabuka, bombona ili čokolade. Sve se odvija kroz smijeh i igru, bez prisile i bez straha. Nakon otkupa, djeca se odvezuju, a pokloni im se po pravilu vraćaju. Običaj je veseo, topao i pamti se cijeli život, ali samo ako se razumije njegova prava simbolika.
Šta Djetinjci zaista znače
U narodnoj tradiciji, Djetinjci simbolizuju neraskidivu vezu između roditelja i djece. Vezivanje nije kazna, već znak pripadnosti i sigurnosti. Poruka praznika nije u konopcu, već u odnosu, u tome da dijete zna da pripada porodici koja ga vidi, štiti i prihvata.
Zato se na Djetinjce insistira na zajedničkom vremenu, razgovoru, posnom, ali bogatom ručku i kućnoj atmosferi bez tenzije. Srpska pravoslavna crkva posebno naglašava da se djeca kroz ovakve praznike uče smislu tradicije, a ne njenoj formi. Nije važno koliko je poklon vrijedan, već da postoji trud, pažnja i radost.
Šta ne smije da se radi na Djetinjce
Iako je običaj vezivanja najupečatljiviji, postoje jasna nepisana pravila o tome šta se na Djetinjce ne radi. Prije svega, djeca se tog dana ne kažnjavaju, ne viče se na njih i ne koriste se grube riječi. Svako nasilje, čak i verbalno, potpuno je suprotno duhu praznika.
Na Djetinjce se izbjegavaju svađe, naročito porodične. Vjeruje se da nemir i teške riječi izgovorene tog dana ostaju u kući i kasnije. Takođe, ne rade se teški i iscrpljujući poslovi koji unose nervozu. Ovo nije dan za generalno spremanje, već za smirenje.
Ne ismijava se dječji otkup i ne umanjuje se njegov značaj. I najskromniji poklon prihvata se sa osmijehom, jer je smisao u simbolu, a ne u vrijednosti. Takođe, poštuje se i posni karakter dana, jer Djetinjci spadaju u vrijeme Božićnog posta.
Djetinjci nisu dan discipline, već dan bliskosti. Nisu dan kontrole, već povjerenja. Kada se tako shvate, postaju jedan od onih praznika koji se pamte po toplini, a ne po pravilima. I upravo u tome je njihova prava snaga, prenosi Ona.