Osobine, evo kako da prepoznate da neko ima dobru dušu

 Odaje je nešto mnogo tiše, nešto što primjetite prije nego što vam se obrati. Vazduh u sobi postane drugačiji. Tako jednostavno, i tako tačno.

Jedna učiteljica je svojoj učenici jednom rekla rečenicu koja se pamti cijeli život. Nije važno šta čovjek govori, niti šta vama djeluje da on jeste. Stvar je u atmosferi koja se mijenja u njegovom prisustvu. To je najmoćniji dokaz, jači od bilo koje biografije, titule ili priče o sebi.

Kako prepoznati dobru dušu čim uđe u prostoriju

Kada takav čovjek pređe prag, osjetite da je vazduh postao topliji. Razgovor se opusti, ramena se spuste, neko se nasmije bez razloga. Ušao je jedan jak duh koji uspeva da neutrališe sve drugo, sve napetosti koje su se nakupile u sobi prije njega.

Po istom principu prepoznajete i suprotno. Ako vam je odjednom hladnije, ako vam se raspoloženje smrkne bez vidljivog povoda, znajte da je prostorom zavladala druga vrsta energije. Jednako moćna, samo okrenuta naopako. Ljudi to osjete u stomaku prije nego što razumiju glavom.

Dostojevski je znao gdje da gleda

Dostojevski je o ovome napisao rečenicu koju vrijedi zapamtiti.

– Ako želite da prozrete čovjeka i upoznate njegovu dušu, ne posmatrajte ga dok ćuti niti dok govori, ni kad plače, pa ni kad se uzbuđuje plemenitim idejama. Pogledajte ga, kaže, kako se smije. Tu se sve vidi – napisao je.

Za iskren smijeh potrebna je iskrenost, a koliko nas je danas zaista takvo? Potrebna je nezlobnost, a većina ljudi se smije pakosno, sa skrivenim bodljama u grlu. Pravi smijeh traži unutrašnji mir koji ne podnosi pretvaranje.

Veselost je najvidnija crta čovjeka

Veselost je crta koja čovjeka odaje brže od svega ostalog. Karakter možete proučavati godinama, slušati priče, gledati postupke, a onda se neko nasmeje jednom, sasvim iskreno, i sve postane jasno u sekundi. Cijeli karakter vam je odjednom na dlanu.

Neodoljivo i dobrodušno veseo može biti samo onaj ko nosi nešto uzvišeno i sređeno u sebi. Takav čovjek zarazi druge bez napora. Ne radi se o pameti, ni o obrazovanju, ni o tome koliko knjiga je pročitao. Radi se o cijelom čovjeku, o onome što je ostalo kad se skinu sve uloge.

Zašto djeca znaju da se smiju, a odrasli zaboravljaju?

Pogledajte dijete dok se smije. Jedino djeca to umiju do savršenstva, i baš zato su predivna. Smijeh im izlazi iz stomaka, ne iz pristojnosti. Nemaju agendu, nemaju strah od toga kako izgledaju.

Odrasli to vremenom zaborave. Smijeh postane kontrolisan, odmjeren, prilagođen društvu. Kada sretnete osobu koja se i dalje smije kao dijete, znajte da pred sobom imate rijetku vrstu. Iskren smijeh kod odraslog čoveka znači da unutra još uvek ima nečeg netaknutog.

Jedan detalj koji odaje osobu dobre duše

Sve se svodi na jedno. Ako se neko dobro smeje, znajte da je dobar čovek. Smeh je najsigurniji test nečije duše, sažet u par sekundi, bez mogućnosti da se odglumi do kraja. Lažan smijeh uvijek odzvanja šuplje, i svi to čujemo, samo ne priznajemo uvek sebi.

Najveća greška u proceni ljudi nije što previše slušamo njihove reči. Greška je što ne obraćamo pažnju na ono što nam telo govori dok smo s njima. Otkucaj koji se ubrza, ramena koja se napnu, ili obrnuto, taj duboki izdah koji nam pobegne kad neko dobar uđe u sobu. Sve je tu, samo treba slušati, prenosi Krstarica.