Minimalac bi morao biti 1.000 EVRA

Ova “narodna procjena” je, ako se uzmu u obzir cijene i iznos potrošačke korpe, sasvim na mjestu. Ali, iako opravdana, ta su očekivanja, nažalost, nerealna. Minimalac u RS ne može biti 1.000 evra, razloga za to je mnogo, a neki od njih su slabašna i nekonkurentna privreda i opterećenost ogromnim administrativnim aparatom.

A da li će, kako se procjenjuje, povećanje minimalca biti uzaludan posao, jer će rast cijena i inflacija brzo “pojesti” rast plata? Možda, ali još bi gore, bar po radnike, bilo ako plate ne bi rasle.

Ekonomija i zaštita radnika

– Mora doći do određenog povećanja plata, ali ono mora biti u skladu sa makroekonomskim pokazateljima, dakle ne samo onim koji se tiču privrede već i svih onih koji se tiču standarda građana – izjavio je nedavno Zoran Škrebić, predsjednik  Unije poslodavaca Republike Srpske.

Njegove riječi imaju smisla, ali valja imati na umu da najniža zagarantovana plata nije ekonomska nego zaštitna kategorija. Niko ne brani poslodavcima da svojim radnicima isplaćuju plate veće od minimalca, te plate samo ne smiju biti manje od zagarantovanih.

Bitka za doprinose

Neki analitičari smatraju da se pregovori o najnižoj plati svode na “bitku za doprinose”, odnosno da “država”, kroz propisivanje minimalca, nastoji da obezbijedi punjenje budžeta i fondova.

I u tome ima istine i zato povećanje minimalca najviše pogađa male preduzetnike, poput frizera ili zanatlija, koji su sami sebi poslodavci. Oni zarade, koliko zarade, a dizanje letvice za minimalac znači samo da će plaćati veće doprinose.

Penzioneri

Ocjena da će u cijeloj ovog matematici najgore proći penzioneri takođe “pije vode”. Povećanje minimalca će, vjerovatno, izazvati i rast cijena. I dok će plate, koliko toliko, pratiti poskupljenja, penzije to neće moći.

Jedan od razloga za ovakvo stanje je i paradoksalna činjenica da doprinose najčešće duguju javna preduzeća i ustanove. Fond PIO ionako ne može da isplaćuje penzije bez “infuzije” iz budžeta, a milionski dugovi za doprinose samo pogoršavaju situaciju.

Minimalac po školskoj spremi

Od januara ove godine u Republici Srpskoj je na snazi “stepenovani minimalac”, odnosno najniža zagarantovana plata, koja nije ista za sve radnike, nego se određuje u odnosu na školsku spremu. Tako će biti i dogodine.

Podsjećamo, od januara 2026. će minimalac za nekvalifikovane radnike iznositi 1.000 KM, za one sa trogodišnjom srednjom školom 1.050 KM, a sa četvorogodišnjom 1.100 KM. Zaposlenima sa sa višom stručnom spremom zagarantovana je minimalna plata od 1.350 KM, a onima sa fakultetom od 1.450 KM.

Radnici treba da znaju da se to određuje prema stručnoj spremi koja je “neophodna” za određeno radno mjesto. Dakle, ako osoba sa završenim fakultetom radi kao čistačica, ne može očekivati minimalac od 1.450 KM, jer je “pristala” da radi posao nekvalifikovanog radnika ili radnice.

Savez sindikata RS se dugo borio za ovakav način utvrđivanja minimalca, kako bi se, koliko toliko, smanjile zaloupotrebe.

Praksa je pokazala da su ranije postojala čak i vrlo uspješna preduzeća u kojima su svi zaposleni, “od portira do direktora” zvanično primali iste plate – one najniže. Ostatak je, naravno, isplaćivan u famoznim kovertama.

Kako su to poslodavci uspijevali? Uglavnom tako što bi dio svoje dobiti, na koju se plaća samo 10 % poreza, podizali sa računa i tim novcem isplaćivali radnike “na crno”.

Ko je ugrožen: privrednici ili radnici?

Jasno je da će ljudi koji žive od plata, ukoliko iduće godine budu radili za “goli” minimalac, teško preživjeti, čak i ako su završili fakultete i rade u struci.

Ipak, u kuknjavi su mnogo glasniji pojedini poslodavci, odnosno privrednici. Kad god se poveća minimalac oni poručuju da to “neće preživjeti”, jer će poslovanje uz takve plate biti nerentabilno, a za izvozno orjentisane firme, nekonkurentno.

Naravno, oni imaju pravo da se žale i da se bore za svoje interese, ali valja imati na umu da mnoge firme u Republici Srpskoj, koje zapošljavaju na stotine radnika “osuđenih” na najniži minimalac, imaju sasvim lijepe profite. Čak i milionske.