Ove sezone Meri je postigao tri gola na devet mečeva za Vojvodinu, a u emisiji “Oni vole Srbiju” na televiziji Arena Sport, otvorio je dušu i ispričao svoju potresnu životnu priču.
On se odselio iz Nigerije u Kamerun u potrazi za boljim životom, ali nije sve bilo onako kako se nadao da će biti.
– Teško, teško putovanje, ne bih išao u detalje, jer je previše emotivno. Tamo su me prihvatili u crkvi, i pitaju me ljudi zašto ne vjerujem u religiju. Izvinjavam se svima onima koji vjeruju u religiju, ali ona je meni odvratna. Zašto to kažem? Primio me je jedan čovjek u crkvu, sveštenik koji je bio divan čovjek, pružio mi je smještaj i ostalo, sklonište. Išao sam na testiranja na klubove u Kamerunu, u Bamdindi – počeo je priču Meri, pa u dahu nastavio:
– Jednog dana je biskup posjetio taj bogoslovski seminar i ugledao mene. Pitao je da li se ja tu školujem. Sveštenik mu je rekao da nisam njihov đak, ali da mi je dopustio da koristim smještaj dok ne nađem svoje mjesto pod suncem. Biskup je na to odvratio da nemam prava da budem tu i da moram da budem izbačen.
I tu počinje moje strašno putovanje, otišao sam odatle, spavao sam pod mostom kao izbjeglica, nisam imao kuda, i po kiši i po suncu. Sve me je to kao mladog jako izmorilo. Sve dok jednog dana nisam počeo da igram u trećoj ligi i napredovao i upoznao divnog čovjeka koji je sada moj stric. Takođe zahvaljujući njegovom bratu, koji je moj drugi otac.
On me je primjetio, vidio kako treniram i igram utakmicu protiv jednog vrhunskog kluba. Tog dana smo pobedili, ja sam asistirao i dao gol. Pozvao me je i pitao da li su mi roditelji tu, rekao sam da nisu i da su Nigerijci. Pitao me je da li imam ikoga ovdje, rekao sam mu da sam sam. “Pa gdje si smješten?” – Ispod mosta. “Kako jedeš?” Odem u restoran, perem sudove, a onda mi na kraju daju da jedem. Tako se preživljava, tako se zarađuje novac – rekao je on.
Džon je dalje nastavio svoju potresnu priču:
– Taj čovjek mi je pomogao mnogo u nastavku života.
Onda je zvao moje roditelje, pričali si su da koegzistiramo, tako da ima dvije porodice. Zvali su me u nacionalni tim za igrače do 17 godina dva mjeseca kasnije, dao mi je kamerunsku ličnu kartu i odveo me je u imigraciono da mi sredi pasoš. Kako je to moguće? Nemam nikakva prava, nikakav osnov da postanem stanovnik. Rekao mi je da ne brinem, da se o svemu dogovorio sa porodicom – priča on.
Ubrzo je postao i stanovnik Kameruna.
– Ja pogledam ime Džon Meri Uzuegbuan Honi. Pitao sam ga ko je taj Honi? To je naš sin, moj brat ti je otac, a ja sam ti stric. Zaplakao sam, vjerovao sam da na svijetu nema dobrih ljudi. Naoko su lijepi, a u sebi puni zla i obmane. Tako da sam ja stalno uzimao, nisam znao kako da dobijem nešto, to je jedan od najdivnijih momenata u mom životu. Shvatio sam da koliko god zli ljudi mogu da budu, da ima dobrih momenata, da su kao anđeli i dođu i okrenu ti život – zaključio je Džon Meri, prenosi Kurir.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.