U vrijeme kad skoro ne prođe dan bez izvještaja o katastrofalnom stanju puteva u istočnom dijelu Republike Srpske, nekog odrona ili mosta koji samo što se nije srušio, zaista treba da budeš poseban „car“ pa da iz čistog ćefa ili bahatosti koristiš usluge Helikopterskog servisa RS kako bi skoknuo do Trebinja na partijski sastanak.
Do prije neki dan, luksuz da se ponaša kao takav „car“ imao je uglavnom lider SNSD, Milorad Dodik. Zašto da se po makadamima i razrovanim džadama troše gume i amortizeri na blindiranom „audiju“? Osim toga, iz ptičije perspektive sve izgleda ljepše. Muke i vapaj sirotinje raje zaglušen je bukom helikopterske elise.
Predsjednik Narodne skupštine i lider Ujedinjene Srpske, Nenad Stevandić, bez obzira na tjelesne gabarite kojima se opasno približio lideru SNSD, po svojoj političkoj težini i dalje ni približno nije „car“ kalibra Milorada Dodika. Ni po broju osvojenih ličnih glasova i podrške u narodu, niti po ukupnoj snazi njegove političke stranke. To ga, međutim, nije spriječilo da na partijsko sijelo u Hercegovini doleti helikopterom koji je plaćen iz džepa svih građana Republike Srpske.
Ako već, osim lidera SNSD, predsjednik Ujedinjene Srpske takođe može da koristi usluge Helikopterskog servisa RS za odlazak na partijska prela, zašto takve privilegije, na primjer, ne bi mogli da koriste Petko Rankić iz Socijalističke partije, koji je pritom i potpredsjednik NS RS, ili Nenad Nešić i Darko Banjac? Po čemu su to oni manji „carevi“ od Stevandića, a imaju i isti broj poslanika u skupštinskim klupama? Dajte jedan helikopter i za lidera SPS. Pravda za Selaka!
Bahaćenje i guranje prsta u oko siromašnim ljudima može da traje do određene mjere i ne zauvijek. Bez obzira koliki si „car“. Ili si umislio da jesi.