Božo Marić u satiričnom tekstu „rasformirao“ Savez sindikata RS

Zbog toga je, kaže, odlučio da objavi „mali osvrt na bivši radnički bastiljon“.

Kako je propao R’n’R: Hronika pada Saveza sindikata Republike Srpske!

– Kada je Čedo Volaš napustio fotelju, Savez sindikata Republike Srpske bio je prava radnička opera sa 120.000 glasova, masovni hor koji je držao vlasti u strahu. Danas, 25 godina kasnije, ta ista opera pretvorila se u šapat u praznoj dvorani. Oko 40.000 preostalih članova više liči na publiku koja čeka da se ugase svjetla – naveo je Božo Marić.

Dodao je da ako je R’n’R propao jer je postao muzika iz lifta, Savez sindikata je propao jer je postao onaj čovjek u liftu koji priča sam sa sobom.

Prvi čin: Egzodus, ili kako su radnici shvatili da su sami pametniji?!

– Nije pala zavjesa odjednom. Prvo su 2000-tih otišli metalci i rudari, ljudi koji stvarno znaju šta znači udarati čekićem. Shvatili su da Savez više ne udara ni po čemu, osim po tastaturi. Onda su ih pratili energetičari, koji su, inače, stručnjaci za stvaranje energije, ali ne i za gubljenje vremena – navodi Marić.

Prema njegovim riječima zdravstveni radnici, njih 10.000, nisu samo otišli.

– Oni su organizovali vlastiti “razlaz”, osnovali su čak četiri nova sindikata, što je otprilike kao kad se jedan bend raspadne na četiri manja, a svi i dalje sviraju istu pjesmu, samo bolje –

Drugi čin: 20 godina u znaku ‘Šta smo mi to radili?’

– Ranka Mišić je preuzela orkestar sa punim brojem svirača, a predala ga sa tri člane manje. Možda je faliľo partitura? Možda dirigentskog štapića? Možda je jednostavno orkestar svirao u prazno? – pitao je Marić.

Dodao je da je tokom njenog mandata, Savez je izgubio članove, autoritet, moć, pa čak i onu čuvenu radničku strpljivost.

– Radnici su shvatili da su im bolje šanse da dobiju povišicu ako odu sami u šefov kabinet nego ako ih “zastupa” neko ko više vremena provodi na sastancima nego na protestima – kaže Marić.

Treći čin: Goran Stanković i umjetnost sahranjivanja vlastite organizacije?!

– Stanković je, čini se, shvatio da je uloga predsjednika Saveza slična ulozi konobara u praznom restoranu puno hodanja, malo posla. Umjesto da traži nove “goste”, on je krenuo u turneju po opštinama i ministarstvima, gdje je, navodno, promovisao neku vrstu “kolektivnog ćutanja” uz neizostavno pljucanje po Sindikatu uprave – istakao je Božo Marić.

Dodao je: “Dok drugi sindikati sklapaju ugovore i dižu plate, Stanković se bori protiv onih koji se bore. Njegova strategija? Ako ne možeš pobijediti, prebaci se na rušenje tuđih kula od karata. To je kao da Keith Richards počne rušiti gitare drugih bendova umjesto da nastavi svirati svoju.”

Završna scena: Kraj koji nije kraj!?

– Savez sindikata RS postao je R’n’R bend koji svira u praznom pabu, dok publika sluša nešto drugo i negdje drugdje. Radnici nisu otišli zato što su zaboravili riječi, već zato što su shvatili da ih niko ne sluša – navodi Marić.

Dodao je da dok Stanković nastavlja svoju “turneju šutnje”, ostali rade ono što sindikati oduvijek trebaju raditi: bore se, pregovaraju i grade bolje sutra.

– Jer istina je jednostavna: ako ti ne sviraš za radnike, radnici će naći nekog ko hoće. Ili još bolje, sami će odsvirati. A to, dame i gospodo, nije propast. To je solaža koja nikome ne prija – naveo je Marić.

Na kraju objave naveo je da je sadržaj satiričnog karaktera.