Dragutin Šurbek, trofeji na đubrištu, a za sportsku penziju Srbije nije htio ni da čuje

Njegova karijera, duga gotovo četiri decenije, ostavila je dubok trag u evropskom i svjetskom stonom tenisu. Osvojio je čak 36 medalja na svjetskim i evropskim prvenstvima, a sa 46 godina nastupio je i na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992, gdje je zauzeo odlično deveto mjesto.

Iza blistave karijere krila se i velika fizička patnja. Šurbek je gotovo cijeli život igrao uprkos povredama i bolovima, o čemu je i sam otvoreno govorio:

– Sport mi je oduzeo zdravlje, stradali su mi donji ekstremiteti, otišla su mi koljena, kukovi, imam diskus herniju, bole me ramena… Iako sam do skoro igrao među veteranima, operisao sam kuk i na kraju sam, nažalost, postao stoprocentni invalid. Sada pokušavam svoje bogato iskustvo da prenesem na mlade – govorio je svojevremeno Šurbek.

Evropski šampion čije su medalje završile na đubretu

Prvi naslov evropskog prvaka osvojio je 1968. u Lionu u pojedinačnoj konkurenciji, dok je 1984. u Moskvi, sa prerano preminulim Antonom Stipančićem, osvojio zlato u dublu. I u svjetskom stonom tenisu ostavio je jednako dubok trag – u Pjongjangu 1979. i Tokiju 1983. ponovo je sa istim partnerom osvojio svjetska zlata.

U pojedinačnoj konkurenciji dva puta je osvajao bronzane medalje – 1971. u Nagoji i 1973. u Sarajevu. Ipak, veliki dio njegovih trofeja, simbola jedne sportske epohe, nažalost je završio – na đubretu.

Priču o tužnoj sudbini Šurbekovih trofeja otkrio je hrvatski fotograf i rotarijanac Luka Mjeda, koji ih je pronašao odbačene na otpadu. Nakon njegovog otkrića, Rotari klub Zagreb Medvedgrad pokrenuo je inicijativu da se trofeji vrate porodici i sačuvaju u budućem Muzeju hrvatskog sporta. O tom slučaju 2021. godine pisao je portal Nacional, prenosi “Dnevno.hr”.

Srbija mu ponudila sportsku penziju, on odbio

Uprkos impresivnoj karijeri i međunarodnim uspjesima, Šurbek u Hrvatskoj nikada nije dobio priznanje za sportsku izvrsnost. Prema Zakonu o sportu, osvajačima medalja na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u olimpijskim disciplinama može se, na sopstveni zahtjev, dodijeliti trajna mjesečna novčana naknada kao priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske.

Ali, taj zakon zaobišao je Šurbeka. Obrazloženje je bilo da stoni tenis postaje olimpijski sport tek 1988. godine, a Šurbek je svoju posljednju svjetsku medalju osvojio pet godina ranije – 1983.

U trenutku kada je hrvatski sistem rekao “ne”, stigao je poziv iz susjedne Srbije. Vlada Republike Srbije ponudila mu je da podnese zahtjev za priznanje sportske izvrsnosti, uz garanciju da će zahtjev odmah biti prihvaćen i da će primati mjesečnu naknadu u protivvrednosti od hiljadu evra. Šurbek je i to odbio.

Njegova supruga Jelena Šurbek u jednom intervjuu otvoreno je govorila o bolnoj nepravdi koju je njen suprug doživio:

– Odbijanje zahtjeva za priznanje sportske izvrsnosti strašno je pogodilo i povrijedilo mog supruga. O tome je napisao i knjigu.

Mnogi poslanici kojima se obraćao, kao i Janica Kostelić, tadašnja državna sekretarka za sport, govorili su da bi to bilo neopravdano jer bi onda isti status morali priznati i sportistima koji su osvajali medalje u drugim neolimpijskim sportovima, poput kuglanja. Država je valjda procijenila da bi to bilo preskupo, da nema toliko novca i zahtjev mog supruga nije bio prihvaćen. Nije bilo političke volje da se napravi zasluženi izuzetak. Ne mogu vam opisati koliki je to bio udarac za mog supruga – tu nije riječ o novcu, već o nepriznavanju svega što je kao sportista iz Hrvatske postigao.

Bez obzira na to što je sve to bilo u vrijeme bivše države, on je bio hrvatski sportista, rođen u Zagrebu, koji je živio za Hrvatsku, za sport i stoni tenis. A vidite, Dragutinu su govorili da dođe da živi u Beograd, da će mu Srbija pružiti sve ono što mu je Hrvatska uskratila. Srbija ga je zvala, samo je trebalo da prihvati poziv i svi ti sportski rezultati, medalje i trofeji više ne bi bili deo hrvatske sportske baštine. Drago je to sve odbio jer je bio rodoljub, volio je svoju zemlju Hrvatsku i želio je sve to da ostvari u svojoj domovini – rekla je ona.

– Hrvatska u zaborav baca 36 medalja sa evropskih i svetskih prvenstava, a mog supruga danas se sjećamo samo ja i moja djeca. Drago je prije 2015. godine, kada je ova uredba stupila na snagu, bio zdrav čovjek. Nakon što su ga ovako ponizili i obezvrijedili, od te nepravde i tuge teško se razbolio i u julu 2018. preminuo u 72. godini – završila je Jelena Šurbek.

Dragutin Šurbek preminuo je 15. jula 2018. u svojoj 72. godini.