Era Ojdanić odrastao u teškom siromaštvu, a danas ima imperiju

Era je govorio da tokom djetinjstva često nije imao šta da jede sem krompira.

– U mjestu Visoka gdje sam rođen ima svega osim hljeba. Gladna godina u brdsko-planinskom mjestu gdje je kamen i pijesak. Pšenica je slabo rodila, kao i kukuruz. Tražio sam majci hljeba, i vukao je za suknju. Moja majka Radina, rekla je: “Aco, sine, nema majka hljeba da ti da, čekaj da idem u trap, da izvadim krompira”. Moja majka je tada izvadila pet, šest krompira, obarila i dala mi da ručam. Nisam imao šta da jedem sa krompirom, baba Božana je imala sok od sira. Majka mi je sipala sok u zemljanu času i pomiješala sa krompirom. I danas mi je to slatko. Taj ukus uvijek mi stoji u duši i u sjećanju. Nikada ga neću zaboraviti – rekao je on svojevremeno za Kurir i dodao:

– Moj pokojni otac da bi kupio 50 kilograma žita, morao je da ide da radi u kesonu. Taj keson u Ovčaru i Kablaru, kada se pravila brana je 40 metara ispod vode. On je morao da se spušta dole pod pritiskom vazduha. Krv bije i na uši i na nos od pritiska. To je bio uslov da bi prehranio porodicu. Dobije se nalog i potvrda i sa time se kupovalo žito. Nakon toga se žito nosilo u potočaru da se samelje.

Mještani: “Potiče iz siromašne porodice”

Podsjetimo, ekipa emisije “Metar moga sela” nedavno je posjetila Erino rodno mjesto koje i danas folker rado posjećuje, prenosi Blic.

– Kad krenem u Visoku, sa ovog imanja, meni ovako srce udara. Ne znam koliko ima otkucaja, nije ni bitno, ali želim da odem tamo i tako se lijepo osjećam. Opustim se par sati, da li prenoćim ili ne prenoćim, nije bitno, ali puno mi je srce. Volim da odem, svaki dan koji imam slobodan, ja iskoristim da posjetim visoku, Visočku banju dole kod Jara odem, mog prijatelja, odem malo na pićence, pa onda odem malo u tu čuvenu Visočku banju koja je strašno ljekovita banja – kaže Era.

– Iz siromašne kuće potiče. Bog ga je opredijelio i dao mu taj dar. Pričali su mi stari, ja sam mlađi dosta, ne sjećam se, da sam mu kupili, to je bila mala neka harmonika, pa su ga na tim svetkovinama, vašari, seoske slave, pošto je mali pa ga stave na sto tamo i onda je on to rastezao. Narodu je to bilo interesantno. I onda su se, tačnu godinu ne znam, kada su se njegovi odselili. Znam prvu ploču kad je snimio, dobili smo tu ploču. To su bile male one, singlica, sa posvetom – rekao je tada jedan mještanin.