Time je politička scena Republike Srpske dobila još jednu epizodu u već dobro poznatom nizu prekompozicija, prelazaka i novih početaka koji rijetko prolaze bez žustre reakcije javnosti.
Dok jedni u ovim potezima vide pokušaj političkog osvježenja i stvaranja novih alternativa na već ustaljenoj sceni, drugi su znatno skeptičniji i smatraju da se iza svega ponovo krije borba za uticaj, mandate i političku poziciju. Upravo ta podjela najbolje se ogleda u komentarima čitalaca Srpskainfo, gdje su reakcije, kao i obično, iskrene, direktne i bez mnogo političke korektnosti.
Komentari ispod našeg teksta o najnovijim dešavanjima na političkoj sceni, pretvorili su se u svojevrsnu javnu tribinu, gdje svako daje svoju analizu, prognozu i sud o novim političkim projektima.
– Ukoliko prežive do lokalnih izbora, može se očekivati da imaju odbornike u lokalnom parlamentu, a za nadolazeće izbore nisam siguran da mogu preći izborni prag. Đajić ima malo veće šanse od Crnatka. SNSD je ozbiljna infrastruktura i neće dopustiti nikakvo značajno osipanje kadrova i po svaku cijenu će to osjetiti. Vlado je odličan ljekar, patriota, sigurno ima podršku u narodu u svojoj izbornoj jedinici, ali vidjećemo da li je to dovoljno. Crnadak će sigurno lakše doći do kadrova iz PDP, jer oni svakako nemaju šta izgubiti, za razliku od kadrova SNSD, ali ni to nije dovoljno – kaže jedan od čitalaca.
U istom tonu, drugi čitalac kratko i rezignirano poručuje: „Oni svi dobijaju i bore se samo za sebe – teško narodu.“
“Narod gubi”
Jedan od komentara dodatno zaoštrava ton i otvara pitanje političkih kalkulacija:
„Crnadak nema šta izgubiti, pošto če njegovi glasači glasati za opozicione kandidate, a Đajićevih većina će glasati protiv SNSD kandidata, pretežno je to omladina koju je Đajić okupio oko sebe. Ovi izbori mogu biti kobni za ovaj režim. Raspoloženje u narodu je takvo.”
U nastavku se nadovezuje i osjećaj zasićenja političkom scenom: „Samo narod gubi ko i do sada, imamo toliki broj stranaka, valja to sve finansirati.“
Posebno oštar je čitalac koji osnivanje novih stranaka vidi kao politički apsurd: „Đajić osniva stranku i ako pređe cenzus, ide u koaliciju sa SNSD, sve je to cirkus!“
Jedan čitalac bez zadrške zaključuje: „Samo nam još novih stranaka treba, kao da nemamo dovoljno cirkusa u vašoj politici. Očigledno se bore samo za fotelje, a narod niko i ne pita.“
Pojedini daju i širu ocjenu političkih motiva: „Sama činjenica da se nove stranke osnivaju u jeku unutrašnjih sukoba ukazuje na to da je motivacija lični animozitet, a ne stvarna politička vizija koja privlači glasače.“
A jedan od komentara podsjeća i na ranija iskustva: „Istorija pokazuje da ovakvi bjegunci iz velikih sistema rijetko kada prežive prvi izborni ciklus.“
Neki čitaoci idu i korak dalje, pa poručuju: „Kakve više stranke, samo dvije stranke treba da postoje kao u Americi, ovo sada što je, to je zamlaćivanje naroda i uzimanje novca“.
Jedan od najdirektnijih stavova glasi: „Sve lijepo iscenirano, a onda svoje glasove poklanjaju onima koji su ih i stvorili. Koliko smo samo naivni, a zapamtite da je sve samo maska.”
Jedan od čitalaca kratko i jasno kaže: „Narod gleda ko je šta uradio, a ne ko šta priča.“
I dok jedni rješenje vide u podizanju izbornog praga, drugi u smanjenju broja stranaka, treći u potpunoj promjeni sistema, zajednički imenilac svih ovih komentara ostaje isti – duboko nepovjerenje i uvjerenje da se politička scena vrti u krug, dok se suština rijetko mijenja.
Da li Blanuša ostaje kandidat za predsjednika Srpske?
Vukanović smatra da bi Đajić mogao odlučiti oktobarske izbore
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.