Antifašizam u Banjaluci nije mrtav

Zašto je Dan oslobođenja prevoren u rođendan? Ko se stidi antifašistićke prošlosti, kojom bi se grad mogao ponositi širom svijeta? I da li je u Banjaluci danas antifašizam mrtav?

U Gradskom odboru SUBNOR-a tvrde da nije i da imaju više od 1.000 članova.

– Zovemo se Savez udruženja boraca narodno oslobodilačkog rata, ali naše članstvo, logično, ne čine samo partizani koji su učestvovali u Drugom svjetskom ratu. Da je tako, zakoni biologije bi odavno ugasili SUBNOR – kaže za Srpskainfo Ljubica Tadić, predsjednica SUBNOR-a Banjaluka.

Sa ponosom navodi da u Banjaluci i danas živi petoro partizana, koji su učestvovali u narodnooslobodilačkoj borbi: tačnije 2 partizanke i 3 partizana.

To su Ferid Čaušević, koji je učstvovao u akciji oslobađanja Banjaluke 22. aprila 1945. godine, te Drago Popović, Vladimir Đuran, Slavka Kresoja i Mirjana Vukmirović.

SUBNOR okuplja i potomke i poštovaoce partizana, kao i sve antifašiste, bez obzira na to da li su imali pretke u partizanskom pokretu.

– Dobro smo organizovani, obilježavamo sve za nas značajne datume. Tako smo i povodom Dana oslobođenja Banjaluke položili vijence na spomenike na na Banj Brdu i na Trgu palih boraca, cvijeće na biste naših heroja na Trgu, kao i suzu na biste narodnih heroja Esada Midžića i Mladena Stojanovića – kaže Ljubica Tadić.

Ona potiče iz partizanske porodice, kao i njene drugarice iz SUBNOR-a, Vera Barić i Ljubinka Medović. I inače, u banjalučkom SUBNOR-u žene vode glavnu riječ.

Kada se uzme u obzir kakve su ih majke rodile i odgojile, to i nije neko čudo.

– Moja majka Dostana Prpa, bila je partizanska bolničarka, učesnica bitaka na Sutjesci i Neretvi. Kasnije je otišla na Vis, pa u Bari, u pratnji teških invalida. I tu je dočekala kraj rata – priča Ljubinka Medović.

I njen tata, Mitar Medović bio je partizan, a poslije rata čuveni policajac i najdugovječniji aktivista Crvenog krsta, koji je na svom ponu bicilu u poznim osamdesetim “nosio hranu iznemoglim starcima”.

Čika Mitar je umro u 100. godini i ostao zapamćen kao legenda Banjaluke.

Vera Barić se takođe ponosi ocem i majkom, partizanskim herojima. Njena majka Branka Bjelajac, u partizane je otišla kao 16 – godišnja djevojčica. Saborci su je zvali Malena.

– Mojoj majci su, počev od oca pa do dalje rodbine, ustaše u Jasenovcu pobile 54 rođaka. Moja majka je sa mlađim bratom uspjela doći do partizanskih jedinica i tako preživjeti – priča Vera Barić o svojoj majci Branki Bjelajac, jednoj od najdugovječnijih i najenergičnijih partizanki iz banjalučkog kraja, nevjerovatnoj ženi o kojoj je ranije pisala Srpsakinfo.

 Verin tada je bio iz okoline Sanskog Mosta i svojim je očima gledao kako su muslimanske ustaše sabljom odrezale glava njegovom ocu.

– Kad je vidio to zlo, i moj tata, iako još dječak, otišao u partizane. Ranjen je, raznesan mu je dio bedra, operisan je na Siciliji 1943. godine. Bio je ratni vojni invalid, ali nikad nije tražio invalidninu. Govorio je: šta mi fali imam obje noge – priča Vera o svojim hrabrim roditeljima.

Ljubica, Ljubinka, Vera i druge njihove drugarice, kroz angažman u SUBNOR-u nastoje da sačuvaju od zaborava podvige partizana i da njeguju tradiciju i vrijednosti antifašizma.

Bila bi to mnogo lakša misija, da imaju brojniji podmladak, kao recimo Slovenci, gdje su mladi sve masovnije angažovani u antifašističkim organizacijama.

– Mogli bismo i mi dići mladost na noge, kada bi nam dali da o antifašizmu govorimo u školama, ali ne daju nam – kaže Vera Barić.

Nevjerovatna priča o partizanki Branki

Partizan kojeg su odlikovali i Tito i Dodik, legenda Banjaluke